Umberto Lancia, član DISKOlektiva je dio komada Majke u proljeće / Tužniji od najtužnijeg komada. Ikad., kolektivnog izvedbenog urona u produkciji KIK Melone (kikmelone.hr)
Majke u proljeće / Tužniji od Najtužnijega komada. Ikad. nastaje kao novi, četvrti u nizu “kolektivnih urona” umjetnika i umjetnica koji surađuju unutar Kik Melone. Nakon Horror Vacui i Najtužnijeg komada.Ikad. koji su nastanjivali Kina Grič i SC, zatim Melone Patafizike koja je obgrlila zgradu MSU, a Dvoranu Gorogona tretirala kao percepcijski poligon, Majke u proljeće nastaju kao rezidencijalna odnosno in situ, imersivna, koreografsko – poetsko – sonorička izvedba. U specifičnom kolektivnom pristupu Kik Melone anulira granice autorstva, izvedbe, teorije, poezije, intimnih procesa i javne izvedbe.
Izvedbena struktura izranja iz dugih i dugotrajnih zajedničkih bivanja u liminoidnim stanjima improvizacijskih inzistiranja koji dovode do neočekivnih intersubjektivnih sinkroniciteta. Tematski prepoznajemo sublimne teme koje se porozno materjaliziraju iz upravo tih energetskih zona, poput prolaznosti, ritualnosti, trajanja. Prostor pokusne dvorane i skladišta Plesnog centra koristi se kao prostor susreta, probe, procesa, izvedbe, kazališta, poezije, vizualne instalacije, kao mjesto iz-među (between and betwixt), odnosno istovremeno i objedinjujuće.
Stoga pozivamo nomade u vama da svoju maštu selite po našim sedimentiranim sentimentalnim krajolicima zatečenog bivanja, začinjenih činjenicama skandalozne povijesti, nemoguće budućnosti i okamenjene sadašnjosti…a kako bismo zajedno, u najpunijoj mogućoj punini osjetili ono što dolazi nakon kraja, nakon ovog tu i ovog sada, jer i to je kraj, ovo mjesto gdje stojimo. A ipak svaki je put iznova. Uzaludno očekujemo kraj.
Kolektivni uron (koreografija, režija, izvedba, scenografija, kostimografija, obrada zvuka…) Silvije Marchig, Ive Nerine Sibile, Marka Gutića Mižimakova, Umberta Lancie sa povremenima su-roniteljem Jasenom Vodenicom.
Koristimo tekstove autor(ic)a: Anne Carson, Virginia Woolf, Jonathana Crossa i Radharani Pernarčič
Koristimo glazbu i zvukove autora: Josipa Maršića, Claude Debussya i Sama Kutina
Produkcija: Kik Melone
Majke u proljeće /Tužniji od Najtužnijega komada. Ikad. nastaju u sklopu programa ANTISEZONA 21 i u suradnji s PC Tala kroz rezidencijalno – istraživački festival PLATFORMA HR, uz podršku Ministarstva za kulturu te Grada Zagreba.
Izvedbe 19. i 20.10. – na pozivnice
Izvedbe 21., 22. i 23.10. – 35/50 kn
Ulaznice su ograničene. Rezervirajte mjesto na: antisezona@gmail.com

Mothers in Spring / Sadder than the Saddest Piece. Ever. arises as the newest, and the fourth in a series of »collective dives« by artists collaborating within Kik Melone. After Horror Vacui and The Saddest Piece. Ever., which inhabited Kino Grič and SC (Zagreb Student Center), followed by Melone Pataphysica, which embraced the building of the Museum of Contemporary Art and treated Gorgona Hall as a perceptual polygon, Mothers in Spring emerges as a residential or in-situ, immersive, choreographic-poetic-sonorous performance. In a specific collective approach, Kik Melone annuls the boundaries of authorship, performance, theory, poetry, intimate processes, and public performance.
The performance structure arises from long-, as well as, long-lasting-collective coexistences in liminoid states of improvisational insistences that lead to unexpected, intersubjective synchronicities. Thematically, we recognize sublime themes which porously materialize from precisely these energy zones, such as transience, ritual, duration. The space of the rehearsal hall and warehouse of the Tala Dance Centre is used as a space of meetings, rehearsals, processes, performances, theatre, poetry, visual installation, as a place between and betwixt, that is to say – concurrent and unifying.
Hence, we invite the nomads in you to move your imagination through our sedimented, sentimental landscapes of found existence, infused with facts of a scandalous history, an impossible future, and a petrified present… in order to feel together, in the fullest fullness possible, that which comes after the end, after this here and this now, because this too is an end, this place where we stand. And yet, each time is anew. Unavailing, we await the end.
Collective Dive (choreography, direction, performance, scenography, costumography, sound design…) – Silvia Marchig, Iva Nerina Sibila, Marko Gutić Mižimakov, Umberto Lancia, with the occasional co-diver, Jasen Vodenica
We use the texts of the following authors – Anne Carson, Virginia Woolf, Jonathan Cross, Radharani Pernarčič
We use the music and sound of the following authors – Josip Maršić, Claude Debussy, Samo Kutin
Production – Kik Melone
Mothers in Spring / Sadder than the Saddest Piece. Ever. are created within the program ANTISEZONA 21, and in cooperation with PC Tala through the residency-research festival PLATFORMA HR, with the support of the Ministry of Culture of the City of Zagreb.